Žoze Saramago i prevodi njegovih knjiga kod nas
Za Infoprevode piše Ana Atanasković
Žoze Saramago (José Saramago) je bio portugalski pisac i novinar čija su književna dela samo u Portugaliji prodata u nekoliko miliona primeraka. Prevedena su na više od 25 jezika. Svetsku slavu je stekao relativno kasno, a u tome mu je pomoglo dobijanje Nobelove nagrade za književnost 1998. godine. Bio je poznat po svojim liričnim, eksperimentalnim romanima, po svom idiosinkratičnom proznom stilu i po tome da niko na njegova dela, misli i ponašanje nije ostajao ravnodušan. Imao je običaj da realistične istorijske okvire stavlja u hirovite parabole tako dajući svoj ironičan komentar o ljudskim ludostima. Bio je prvi portugalski pisac koji je dobio Nobelovu nagradu a 1999. godine uspostavljena je književna nagrada sa njegovim imenom (Prémio Literário José Saramago) koja se svake druge godine dodeljuje mladim autorima koji pišu na portugalskom jeziku.


Portugalski jezik (lingua portugesa) je zvanični jezik osam zemalja (Portugalije, Brazila, Angole, Mozambika, Sao Tome i Principe, Gvineje Bisao, Zelenortske Republika i Istočnog Timora) i rasprostranjen je na četiri kontinenta. Govori ga preko 230 miliona ljudi. Među evropskim jezicima je treći po broju govornika, a u svetu šesti. Portugalski je zvaničan jezik i mnogih međunarodnih organizacija, među kojima su Merkosul, Afrička unija i Organizacija ibero-američkih država. Pripada romanskim jezicima. Postoje dve glavne varijante portugalskog jezika: dominantni, brazilski portugalski (português brasileiro), kojim se služi oko 80 % svih govornika portugalskog jezika, i evropski ili luzitanski portugalski (português lusitano ) koji je službeni jezik u Portugaliji, afričkim zemljama i u Istočnom Timoru. Brazilski portugalski proučavaju brazilijanisti, a luzitanski portugalski luzitanisti.
Zanimljivo je i da je sam Saramago bio prevodilac. Naime, postojao je dugačak period kada nije objavljivao romane i tada se bavio novinarstvom i prevođenjem. Svoj prvi roman, Zemlja greha, objavio je 1947. godine a 1953. je poslao jednom izdavaču svoj drugi roman, Svetlarnik, ali nije dobio odgovor sve do 1994. (roman je objavljen posthumno, 2011.) Do 1966. godine nije bio prisutan na portugalskoj književnoj sceni a novinarstvom i prevođenjem se bavio od 1955. do 1981. godine. Prevodio je dela Pera Lagerkvista, Žana Kasua, Gija de Mopasana, Andrea Bonara, Lava Tolstoja, Šarla Bodlera, Anrija Fosijona, Žaka Romena, Hegela, Remona Bajera i drugih. Vratio se u književnost tako što je, radeći kao novinar, upoznao mnogo portugalskih značajnih pisaca toga doba, pa je jedno prijateljstvo dovelo do objavljivanja zbirke Moguće pesme. Sve ostalo je istorija.






Na spisku Narodne biblioteke Srbije su svi podaci o prevodima Saramagovih dela na srpski jezik a ovom prilikom ćemo izdvojiti najznačajnije, sa imenima prevodilaca:
- Ano da Morte de Ricardo Reis - Godina smrti Rikarda Reiš : roman koji je prevela Jasmina Nešković 1997.
- Memorial do Convento : roman koji je prvi put preveden 1997. kao Sedam Sunaca i Sedam Mesečina od strane prevodioca Dejana Tiaga Stankovića i drugi put 2013. kao Sedam Sunaca i Sedam Luna od istog prevodioca
- Evangelho Segundo Jesus Cristo : roman koji je kao Jevanđelje po Isusu Hristu preveo Dejan Stanković 1999. godine
- As Intermitências da Morte : roman kog je pod naslovom Smrt i njeni hirovi 2011. godine prevela Tanja Štrbac
- Todos os nomes : roman preveden kao Sva imena od strane Ane Kuzmanović 2012.
- A Viagem do Elefante : roman koji je kao Putovanje jednog slona 2012. prevela Jasmina Nešković
- Viagem a Portuga : putopis koji je kao Putovanje kroz Portugaliju prevela Tanja Štrbac 2012.
- Deste Mundo e do Outro : priče koje je kao Priče s ovog i s onog sveta izabrala i prevela Jasmina Nešković 2013.
- Cain : roman koji je kao Kain prevela Jasmina Nešković 2014
- Alabardas, alabardas, espingardas, espingardas : roman na srpski jezik preveden kao Helebarde, helebarde, kremenjače, kremenjače od strane Jasmine Nešković, 2014. godine
- Ensaio sobre a cegueira : roman, pod naslovom Slepilo je kod nas 2014. godine preveo Dejan Tiago Stanković
- A caverna : roman, preveden kao Pećina, zajednički rad prevodilaca – Jasmine Nešković i Jovana Tatića, 2016. godine
- Roman História do cerco de Lisboa je prevela Tatjana Manojlović, izdat je pod naslovom Povest o opsadi Lisabona
- Dva prevodioca su prevodili i romane Male uspomene i Staklena kupola. Naime, original As pequenas memórias su pod prvim navedenim naslovom preveli Jasmina Nešković i Jovan Tatić a isti "dvojac" je pod drugim naslovom preveo roman Claraboia
- A Jangada de Pedra je 2017. godine preveden kao Kameni splav i to je prevodilački rad Ane Kuzmanović
- Manual de pintura e caligrafia tj. Priručnik o slikanju i pisanju je ponovo delo udruženih prevodilaca Jasmine Nešković i Jovana Tatića. Objavljen je kao roman 2020. godine.
- Ništa manje značajni nisu ni tekstovi objavljivani na blogu pod nazivom O caderno. Prevedeni su, na opšte uživanje čitalaca u našoj zemlji kao Beležnice i to 2021. godine
Zanimljivo je spomenuti da je jedan od prevodilaca Saramagovih dela sa portugalskog na srpski jezik bio i pisac. To je Dejan Tiago Stanković, koji je i živeo u Portugaliji. Prevodilačku karijeru je započeo slučajno, kada se, pošto se preselio u Portugaliju i još usavršavao jezik, entuzijastički prihvatio prevođenja dela koja je voleo, bez namere da ih objavi. U međuvremenu su njegovi prevodi tri Saramagova kapitalna romana kod nas doživeli više izdanja. Nakon tog dobrog prijema Tiago se odvažio i da prevodi književnost sa bivših jugoslovenskih prostora na portugalski. Na primer, Prokleta avlija Ive Andrića do tada nije bila prevedena na portugalski. Tiago je o tom delu svog prevodilačkog rada izjavio da mu je Andrića bilo "lako prevoditi, on piše perfektno, svaka mu je reč tačna i na pravom mestu”. Kasnije je preveo i Andrićev roman Na Drini ćuprija, Kad su cvetale tikve Dragoslava Mihailovića, kao i pozorišne komade Dušana Kovačevića i Biljane Srbljanović. Na srpski je sa portugalskog prevodio i poeziju Fernanda Pesoe.

