Prevod dečijih pesmica

Jedna od stvari koje prevodilačku profesiju čine uzbudljivom svakako jeste raznovrsnost zadataka koji se pred nama pojavljuju. Ranije smo pisali o iskustvu prevođenja jednog latinskog dokumenta sa kraja 18. veka koji je na nas ostavio snažan utisak. Nedavno nam se ukazala prilika da učestvujemo u jednom nesvakidašnjem projektu, prevođenju dečijih pesmica. 

Odgovornost prevodioca prilikom svakog prevodilačkog zadatka je velika; međutim, kada ste pozvani da uradite nešto za naše najmlađe, koji su ujedno i najstroži kritičari koje možete imati, postavljeni ste verovatno pred najveći izazov. 

Želimo da se zahvalimo Almiru Hukiću iz Tuzle, koji nam je pružio ovu neverovatnu priliku da prevedemo njegove stihove, kako bi što više mališana moglo da uživa u pustolovinama njegovih likova – devojčica, dečaka i njihovih prijatelja životinja, a posebno ptica, čijim se fotografisanjem ozbiljno bavi. Kako biste stekli utisak o magičnom svetu za decu koji je Almir stvorio u svojim pesmama, izdvajamo vam jednu iz njegove zbirke. Uživajte! 

sova

MELANHOLIČNA SOVA, MALI MEDO I BUCA

Sovu je posjetila melanholija,

na grani se pitala:                          

da li mi ovo škodi ili prija!?

Buckica je vidjela,

da sova nije u redu,  

i odluči da joj pokloni

od srca malog medu.

Medo je bio uz sovicu stalno,

htio je vidjeti njeno oko bajno.

Sovici je medo, iskreno malo smetao,

nametljiv i živ, kao kakav pijetao.

Kako se vrijeme vrtjelo u krug,

tako je i medo postao dobar sovin drug.

Sladak kao mali vrag,

sovinom srcu postao je drag.

I treba spomenuti za što ljepši kraj,

melanholiju sove zamjeni zagrljaj,              

jer ništa od ovog ne bi bilo bez dobrice Buce,

obrašćiči radosni naše male curice.

 

(autor Almir Hukić)

 

medo

The Gloomy Owl, Teddy and Sue

One day the little owl was feeling blue,

sitting on a branch a thought came through:

What is this sadness, if only I knew!?

Sue arrived and she came to see,

the owl was feeling a little unsteady.

To make her happy and feeling ready,

she gave her a little bear named Teddy.

Teddy was always nearby,

wanting to see the owl’s gorgeous eye.

Honestly, the owl was annoyed a lot,

since Teddy was more nosy than not!

As time went by fast,

Teddy and owl became friends at last!

Cute little devil Teddy was always near 

and to the owl’s heart he grew dear.

One should say, for a wonderful end,

owl's sadness was replaced by a friend!

Without Sue, this couldn't be,

the little girl’s cheeks are filled with glee.

 

(preveli Katarina Beširević i Srđan Đurić)