Maks Brod

Za INFOPREVODE piše Jovan Stipić

Maks Brod (Max Brod), rođen u Pragu 27. maja 1884, bio je pisac, biograf i autor jevrejskog porekla, poznat kao pisac Kafkine biografije. Mnogi ne znaju da možemo prvenstveno njemu biti zahvalni zato što su Kafkina dela uopšte sačuvana. Iako smo ga spominjali u jednom od prethodnih članaka o Kafki, namera nam je da ovom prilikom istražimo i život ove zaista potcenjene istorijske ličnosti.

Maks Brod

Krajem 19. veka, u trenutku kada se Brod rodio, Prag je bio deo Austro-Ugarske, a njegov maternji jezik je bio nemački. Zbog bolesti koju je jedva preživeo sa nepune četiri godine, imao je grbu na leđima skoro čitavog života. Bez obzira na to, od malih nogu bio je poznat po svom veselom duhu, kao i tome što se uvek nalazio u centru pažnje. Tako je tokom školovanja upoznao brojne ljude, među njima i povučenog Feliksa Velča (Felix Weltsch), kasnije uglednog pisaca i filozofa. Poput Broda i Kafke, Brod i Velč ostali su prijatelji skoro 75 godina, odnosno do Velčove smrti 1964.

Dvorac Nornepygge

Nakon što je završio Karlov Univerzitet (Univerzita Karlova) 1907. godine, Brod je ubrzo našao posao u državnoj službi u Pragu. Za razliku od Kafke, Brod je postao poznat još za vreme svog života i publikovao je čak 83 dela! Njegovo prvo delo „Dvorac Nornepygge“ (Schloß Nornepygge) koje je izdao 1908, sa samo 24 godine, odmah je postalo poznato kao pravi primer ekspresionizma u književnosti. Iako Brodova dela danas nisu toliko poznata van nemačkog govornog područja, značajno je napomenuti da je 1948. dobio Bailikovu nagradu za književnost, kao i da je bio prvi Jevrejin koji je dobio austrijski Orden časti za nauku i umetnost.

Hayyim Nahman Bialik

Kafku je upoznao 23. oktobra 1902. godine na univerzitetu. Kafka mu je prišao nakon jednog njegovog govora o Šopenhaueru (Arthur Schopenhauer) i insistirao je da ga otprati do kuće kako bi razgovarali. Brod je rekao da je Kafka bio zadivljujuće otvoren prema njemu, iako se veoma često nije slagao sa Brodovim govorima. 

Od tada su postali maltene nerazdvojivi. Kafka je zbog problema sa roditeljima veoma često noćio kod prijatelja, gde je upoznao i svoju buduću ženu. Kafka, Velč i Brod su u ovom periodu osnovali i mali klub pisaca „Uski praški klub" (The Close Prague Circle), čiji su jedini članovi bili njih trojica.

Tokom čitavog života, Brod je pokušavao Kafku da ubedi u njegov talent, ali Kafkino samopouzdanje je bilo na hroničnoj nuli. Gurao ga je da publikuje svoja dela i čak ga je naterao da piše i dnevnik, kako bi se lakše nosio sa svojim mislima. Iz jednog takvog dnevnika proizašlo je i Kafkino čuveno delo, „Pisma ocu“ (Letters to his father). Godine 1913, Brod se oženio Elsom Tausih (Elsa Taussig), a Kafka ostaje blizak prijatelj ne samo njemu, već i celoj njegovoj porodici.

Kada je Kafka umro, 1924. godine, Brod je bio državni administrator. Kafka mu je pred smrt zatražio da zapali sva njegova dela, ali Brod to nikako nije želeo da učini. Dok je tražio izdavača za Kafkine knjige, već ga je upoređivao sa Geteom (Goethe) i Tolstojem (Tolstoy), a čitaoci, koji su prvo Kafkino delo mogli da kupe već 1925, ubrzo su se složili sa njim. 

Nakon nemačke okupacije, Mask Brod sa svojom ženom beži u Palestinu. Kasnije se nastanjuju u Tel Avivu, gde Brod počinje da radi kao dramaturg u izraelskom nacionalnom pozorištu, u kom će ostati gotovo punih 30 godina. Sa sobom je poneo sva Kafkina dela, pisma i sve ostalo što je njegov prijatelj napisao.

Nakon smrti svoje žene, 1942. godine, Brod je izdao mali broj književnih dela. U ovom periodu on upoznaje Ota i Ester Hofe (Otto i Esther Hoffe), sa kojima je često putovao posle rata. Tokom ovih teških godina njegov prijatelj, Feliks Velč ostao je uz njega.

Brod je umro 1968. i sahranjen je pored svoje žene na groblju Trumpeldor u Tel Avivu. Kafkina dela ostavlja svojoj prijateljici, Ester Hofe, koja ih je čuvala do svoje smrti 2007. godine. Nakon toga, njegova dela su predata Nacionalnoj biblioteci Izraela gde se i dan danas čuvaju.

Brodove knjige nisu promenile književni svet kao što su priče njegovog prijatelja, a njegovo neizmerno poštovanje dela Franca Kafke jeste jedini razlog zbog kojeg uopšte znamo za jednog od najuticajnijih pisaca 20. veka. Samim tim, Brod je postao neizostavan deo istorije, dok njegovo prijateljstvo sa Kafkom ostaje svetla slika u periodu koji su obeležila dva svetska rata.