Grcizmi u srpskom jeziku
Za InfoPrevode piše Ana Atanasković
Grčki jezik (Ελληνικά) je indoevropski jezik čiji tragovi sežu do 14. veka pre n.e. Savremeni grčki jezik je jedan od najbogatijih jezika koji trenutno postoje, jer ima fond od preko 600 000 reči. Razvijao se od klasičnog grčkog, preko helenskog i vizantijskog perioda do današnjih dana. Antički grčki, subdijalekt jonskog, vekovima je bio jezik grada Atine i na njemu je napisana većina klasične grčke književnosti.


Tokom vekova grčki se razvijao u mnogobrojne dijalekte a Aleksandar Makedonski ih je, svojim osvajanjima i uticajem, ujedinio u jedan oblik zvani Kini, naziv koji je nastao od grčke reči koja znači "zajednički". Kini grčki je jezik na kome je napisan Novi Zavet. Grčki je bio lingua franca Istočnog rimskog carstva (Vizantije) sve do pada Carigrada 1453.
Savremeni grčki jezik ima dva oblika. Prvi je tradicionalni i zove se katarevusa (Καθαρεύουσα). On je bio zvaničan do 1976. Drugi je „narodni“, živ, zvan dimotiki (nastao od reči Δημος koja znači „narod“), koji je danas zvaničan jezik Grčke.
Grčki je, kao i latinski, što je sasvim razumljivo, jedna od baza mnogih evropskih jezika, kao i dometa civilizacije. Lik u filmu „Moja velika mrsna pravoslavna svadba“, mladin otac Gus Portokalos. jeste pomalo komičan kada kaže: „Dajte mi bilo koju reč i dokazaću vam da je njeno poreklo iz grčkog jezika“ ali nije ni mnogo daleko od istine.


Grčki alfabet se koristio za grčki jezik još od 9. veka pre n.e. Bio je prvo pismo u kome se svaki znak koristio da označi poseban suglasnik ili samoglasnik. Nastao je modifikacijom feničkog pisma a uticao je na stvaranje drugih pisama kao što su: gotica, glagoljica, ćirilica, koptsko i latinsko pismo.
Grcizmi, reči-pozajmljenice koje su preuzete iz grčkog jezika i kao takve dospele u naš, veoma su bitne (ne samo kod nas nego i u važnim slojevima evropske kulturne leksike).
U srpskom jeziku postoje:
- reči direktno pozajmljene iz grčkog
- neologizmi sastavljeni od grčkog
- poluprevedenice i prevedenice (nove reči prema grčkom obrascu)
- derivati i semantičke pozajmljenice (prihvaćena reč je dobila novo značenje)
Primera grcizama ima mnogo a mi ćemo izdvojiti najzanimljivije:
- ikona (εἰκών), reč koja na grčkom znači „slika“
- anđeo (aγγελος), koja je prevod sa hebrejskog u značenju „glasnik“
- biblioteka (βιβλιοθήκη), složena od dve reči: „biblion“ – „knjiga“ i „theke“ – „kovčeg, pregradak, ormar“. Reč „biblion“ je nastala od imena feničkog grada Biblosa, iz kog su stari Grci nabavljali listove papirusa.
- energija (ενέργεια), u značenju „aktivnost, aktivnost, zamah, polet“
- biologija (βιολογία)
- škola (σχολείο)
- demokratija (δημοϰρατία) od reči „demos“ koja znači „narod“ i „kratos“ što znači „vladati“
- agronomija (αγρονομία) od reči „agros“ koja znači „polje“ i „nomos“ koja znači „zakon, običaj“
- helikopter (ελικόπτερο) od reči „heliks“ što znači „spirala“ i „pteron“ što znači „krilo“
- period (περίοδος) od reči „peri“ što znači „oko“ i „hodos“ što znači „put“
Naročito snažan uticaj grčkog jezika je bio u doba Nemanjića, kada je došlo do prvih kulturnih dodira između Srba i Grka. Zanimljivi su slučajevi prevoda sa grčkog originala na srpski, kao što su:
- rukovodilac (heiragogos)
- suncokret (heliotropion)
- država (kratos) od „držati“ (kratein)
- samodržac (auto krator)
- demokratija (narodna država)
Grcima možemo da zahvalimo i za reči: gramatika, drama, elegija, ep, katedra, komedija, lirika, matematika, muzika, simfonija, ton, tragedija, fizika, harmonija.
Vuk Karadžić je zabeležio reč „potes“ u značenju „njive i pašnjaci oivičeni prirodnom ogradom“ koja je isto došla iz grčkog, tačnije od „hypothesis“ u značenju „redukovano“. Retko ko bi rekao da je i reč „livada“ grčkog porekla, ali jeste, jer je starogrčki oblik „leibada“ a novogrčki „libada“. Kad smo kod livade, imam o i reč „poljana“, koja je nastala od grčkog „pouliana“.
Među crkvenim pojmovima ima dosta grcizama, kao što su:
- irmos (crkvena pesma)
- jelej (posvećeno ulje)
- litija (povorka)
- omilija (crkvena beseda)
- hrisovulja (povelja)
- metanije (kajanje)
- petrahilj (deo odeće sveštenika)
Iz klasične literature smo pozajmili reči kao:
- adski (koji pripada donjem svetu)
- nektar (hrana grčkih bogova)
Zanmiljivo je da je reč „ratosiljati se“ nastala od grčke „aratos“ što znači „proklet“.
Dalje, grcizmi koje svakodnevno koristimo su: filozofija (nauka o mudrosti), psihologija, atom, meteor, geografija, idol, hormoni, gimnastika, grafika, program, fantazija, filolog, patrijarh, đavo, episkop, pita, analiza, period, anestezija, aorist, etnografija, arhimandrit, simetrija, manastir, mehanika, seizmograf, tehnika, telefon, bosiljak, krevet, kutija, plastika, teatar, mitropolit.
Možda ne bismo „na prvu loptu“ rekli da je i „bicikl“ grcizam, ali jeste, jer je reč nastala od reči „bi“ što znači „dva“ i „kiklos“ što znači „krug“.
Iz grčkog smo preuzeli i prefiks „arhi“ što u složenicama označava „stari, glavni“. Reč „aspida“ je zadržala kod nas isto značenje – „zmija“.
Tu su i „blenuti“ od „blepo“ u značenju „gledati zabezeknuto“, „žitarica“ od „sitari“, „kutlača“ od grčkog deminutiva „kutlaki“.
Ne zaboravimo ni na obilje reči koje su došle iz grčke mitologije, kao što su: nimfa, kiklop, Kerber, satir, muza, kentaur, titan, feniks, himera, nereida, ihtiokentaur, Meduza, sirena, lamija, sfinga, gigant. Takođe, ne zaboravimo ni na reč za mitološko biće „grifon“ čiji je grčki origina „gryps“ (γρύψ).
Grcizmi su i: antipatičan, apatičan, epitel, dijametar, jevanđelje, freska, koliba, komad, atmosfera, arhitekta, apoteka, gimnazija, gimnastika, ideja, metal, parafraza, radijus, samar, simpatičan, stil, centar, cilindar, hronološli.
Reč „delfin“ je takođe grčkog porekla, od δελφίς (delphís), što je bilo povezano sa δελφύς (delphus), u značenju „materica“. Stoga možemo da kažemo da je prevod reči „delfin“ u stvari „riba sa matericom“.
Ova reč nam odmah „nameće“ i asocijaciju na pojam „Delfi“, čuveno proročište. Na grčkom je to Δελφοί. Reč je nastala od imena monstruozne zmije Delfine (Δελφύνη) koju je na teritoriji proročišta ubio Apolon.

